STIJENA U meni je tvrdi kamen, iz kojeg nikada nece procvjetati,glatka, hladna stijena, tvoje uzaludno skloniste.To je mozda dom, napokon siguran, mada pomalo i stran, mjesto sto se, poput ociju, nosi sa sobom u miran i spokojan san. Angeo |
SUTRA Tisti me.......pomalo, ta sablasna, tiha tjeskoba. Stoji mi......ipak mozda, samo sutra.....kada se mogu miriti sa sobom. U to nevrijme da se ista mijenja, i svjezina odise laganom netaknutoscu. Anđeo |
KONACNOST Skrnavim tu zamrlu noc tek neduznom cistocom zudnje. U mene pomno...pristizu sva jaka koplja, te pusto nadmocne,ove samujuce strasti....Pogibeljni snovi nesrusivih zidina. Nocas, prazninom upijam sve u sebi velikim rastom popunjivo,jos necujna ta tkiva, dom,udarce u ovoj ustajaloj krvi. Anđeo |
USAMLJENI Utrnite svijetlo...dana, mrak je za usamljene. Osujecena....dvojnost rituala. U meni se pjeni terakota, bakrorez otisnut,tiskom nezasita proroka. Anđeo |
OBUZETOST Pocinjes mi, ganutljivo liciti. Tracak okasnjele besmrtnosti. U tom tuznom, tihom ozracju nestalne male cjelovitosti, ta nasa je obuzetost, poniznost sunovrata. Napokon... podlijezem brizljivo cuvanim ranama. Sve ove silne, godine te samoljubljive tajnovitosti! Sada smo,jos zakopani u oblik, pokatkad nasmijesenih brazgotina. Anđeo |
POGLED Tvoja me smrt... zauvijek mijenja. Sve svoje puteve prevaljujem, dosljednoscu mraka, ne bih li na vrijeme saznala istinu, kojom cu te obgrliti kao sjenom. Iako iz te tihe kuce izaci cu drukcija, ne vreba me i ne snatri ostri zaborav, samo pogled zatocen u zidinama. Anđeo |
OBICAJ Razigrano te usvajam, tvoj zamamni obicaj; Skrivam se u zidovima, svladavam nevidljivost. Kakva tvoja dražest(!) Upiranjem, prelamati krec, potisnuti lutnje i pomak do razine tvoje pokornosti. Anđeo |
Moja bol Iskusavam bozju volju naginjuci se nad rijeku, ne vjerujuci u spas. Moja bol je stvarnost. U snu;dok iz te zemlje putujem, do granicne vjernosti molitve, koja ce me, stedeci, olako preprodati oklijevanju. Anđeo |
VOLJA Kad samo pomislim da nikad neces pozeljeti znati tko sam! Kao kakvoj maloj lutki namijenit ćes mi sebe gospodara moje teske samoizazvane nemoci. Dotjerujes mi...ta krila kojima ne mogu,jer ne zelim poletjeti. U tome je sva moja volja. Anđeo |
MOTIV Usporeno .... odvikavanje od uzitka ........ spomena, dugotrajna dresura neukrotivosti ..... u svojoj laznoj smrtnoj pobjedi nad zivotom. Cemu teziti razumnom (?) zaboravu, kad je nase to pamcenje suptilno, pohranjeno, u puti...tijelu, koje ce nas vjerno vracati na motiv,sasvim određene te ljubavi. Anđeo |
SEBI Od mene brod se otiskuje. Silazim k spokojstvu....više nalik sebi. Gdje je, moj dom iskustvu koje za se ne zna i obala kojoj šaljem stijenje. Anđeo |
CAROLIJA Kako postojano, trajno, od mene odlazi carolija! Srce moje, je u napustenosti,od stege izobilja, siline zgusnutih radosti. Ah, drage necisti prizemljejna! Ozivjeti iscrtanim krvavim ranama. |
RUKE Kamo ces?S rukama koje ce ipak prerano umrijeti, napustivsi bujnu slabost svile? Pod utihlom paskom teske opake prijetnje obecana okrutnosti; stidljivo sahranjujuci bezobzirnu...hladnu krv u mrlje. Anđeo |
VAPAJ Dan......nemilosrdno odmice.Ti treptaji mraka u meni tvore tjeskobnu bojazan. Premjestam....tisinu tjesno k zidovima, lijececi sebe...bolnom otrovnoscu njene utjehe. I bezrazlozno strepim. Mojim tijelom......sada zaista zapovijeda to nepoznato. Ne mogu te.....pozvati da me spasis do samoizadje.......u snu. A postoji li ista sto bi mogli bezbolno nam otkriti samotne zakone nesavladivih tih sumnji, zabluda? Prorocanstvo sluha, ipak ne zaboravlja. Tvoja sam, usnula kci prostranstva. S pogledom na jutro koje mi dusu nikada ne upozna. Anđeo |
ISTINA Gusi me..........necujni i tihi jecaj, grabezljiva bol. Kaznena moja slutnja........U ovo sivo napustanje, i vrijeme povratka. Svijedocim to...svojom neizmjerljivoscu, jer istina to je vjerovanje sebi. Sva me..........izoblicena usjajenost....poznatosti zaboravlja. Umorena !!! postajem nepovrijeđena. Anđeo |
KRIVNJA Znam za tu davnu krivnju. Skrivena negdje, postoji milost. Nepojmljivo,nuzno poput nesuvisla stradanja. Jer, dok nijezno i tiho te zaboravljam, osnazenu ljubav,blagotvorno nudim proturijecju. Zacinje se slutnja koja je strpljenje, oplemenjuje trpnjom, sipki protuotrov. Anđeo |
LUDILO Sazrijela sam... preko noci. Iz mene protjece....srdzba poput tople, otrovne krvi. Oslobađam se sumnji...taj svijet oblazuci, iznenadnim razumijevanjem. Otkucava mi...gorko i tesko pripadanje.....nadolazi nase tegobno..prozracna prazna praznina nesputanog leta. Kao da ceznem za svim tim jucerasnjim ludilom. Anđeo |
SJECANJE Moje sijecanje, je nacin gorkog zivljenja. Oblacim se u tvoje krhotine sucuti i nevjerovanja. Stvarnost je.... Nesagledivi tok samoprijegora, zahtjevnost kobnih sklonosti. Okrutnost, kao pogrdni odjek, moje proslosti,kolebljiva sijeca crvenih paklenih rana. Anđeo pakla |
ANĐEO IZ SNA Imas mir, zar nevidis? Nestala Sam........ Iako nakon svega ipak sada razumijem tvoj pogled cisti....a nedokucivi. Strpljivo.... zatočena u miso,nepomjeriv,smiraj u svjetlosti pouzdane svetosti krletke. Moj oblik smrti,.. u paklu, način, njena pristizanja, neprikosnovana, i cudna odsutnost. Tek vladanje prijetvornom prisutnošću. Moj Pakao je, tvoj Raj, ili tvoj Raj je moj Pakao. Ja sam samo, tvoj Anđeo iz naseg sna. I kad se trgnem, iz toga sna, neznam, koje doba, osjecam i da sam se tad odkinula, tih grabezljivih ruku, koje me progone, nocu, dok mirno snivam. Prebrzo se, i prozdrljivo, pruzaju za mojim vratom i tada me netko spasi. Ne vidjeh tko je!... rukom ili riječju(nista nisam cula). Prekinula.... podli pokusaj da me smaknu na jastuku. Anđeo! Arkanđeo? Zasto? Zasto se ne pokazes??? Znam! O... na javi pruzaju se prema meni slicne,ruzne kostunjave ruke, Odvratne ostrice i cijevi. Gdje je tada moj Anđeo?Da me izvuce iz tog Zla?Ta nije se, valjda, posve preselio... samo u drugi san? Anđeo SPOKOJ Dakle uz jecaj ove melodije, to je spokoj, iza vjerovanja smrti, netom prije ljubavi, varljive...pokopa. Leći u ovu tisinu, surovu, koja je more, nošena vjetrom, ukročenim disanjem. Prijeti mi noć kao nepokretan mulj, u koji ne smijem zagaziti, a hocu da bi nestala zauvijek u svom Paklu. A danas sam već hladna sjena, koju zaboravljaju oči - krotki sluge mraka. Nepitano odlucijem: Tonuti da ne umrem, ili umrijeti da ne potonem. Anđeo |
JOS UVIJEK Još uvijek kadkad ne htjedoh, krećem dalje. Sukob što zastrašeno obilježava me, neka nova pomaknuta bit,pomirljiva uzaludnost. Ponekad se dogodi da osmislim taj zanos, tu začudnu podvalu; suprotnost, kad sam nemoć dok ne sklopim oči. Anđeo |
Anđeo Pakla Nisam ti prijatelju, Ni anđeo, ni brat, Samo sam ti,vatra, Vatra jaka. Mada bi ponekad, Poželjela biti anđeo Pakla. Zašto? pitaš se? Eto zato! Što htjela bih voljet Ono što neću Ljubit, Ono što ne smijem. A u stvari, to nisam ja! Gurnuli su me u pakao, Početkom vremena ovog. Niti nazirem zašto, Nit znam kako? U životu mom Ništa nije ni malo lako. Ali, htjela bi ti biti Ili prijatelj, ili brat. Jer ja sam optuženi tat. Meni se nije duša Pomakla,samo sam ja Anđeo pakla. Anđeo |
< | listopad, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv